AUTIZAM
DIJAGNOSTIČKA OBILJEŽJA AUTISTIČNOG POREMEĆAJA
I. KVALITATIVNO OŠTEĆENJE SOCIJALNIH INTERAKCIJA
Poremećaji interakcije su najvažniji dijagnostički kriterij:
znatno oštećenje neverbalnih načina ponašanja (pogled
oči u oči, izraz lica, držanje tijela i geste kojima se uspostavljaju
socijalne interakcije);
neuspjeh da se razvije odnos s vršnjacima primjeren
razvojnoj razini;
izrazito smanjena sposobnost izražavanja ugode zbog radosti
drugih (nema spontane podjele uživanja, interesa i postignuća s
drugima), nije razvijena empatija;
nema socijalnog i emocionalnog reciprociteta
- niska razina socijalne interakcije može biti posljedica
niskog intelektualnog i adaptacijskog funkcioniranja, a ne samo
autizma.
II. KVALITATIVNO OŠTEĆENJE KOMUNIKACIJE
teškoće i u verbalnim i u neverbalnim komponentama
komunikacije
razvoj govornog jezika kasni ili potpuno izostaje (nije praćen pokušajima kompenzacije alternativnim načinima
komunikacije, npr. gestom ili mimikom);
u osoba s relativno primjereno razvijenim govorom prisutno je
izrazito oštećenje sposobnosti započinjanja i održavanja
konverzacije
stereotipna i repetitivna uporaba jezika ili idiosinkratski
jezik;
izostaju različiti spontani oblici igara
(pretvaranja ili oponašanja, primjerenih razvojnom stupnju).
teškoće u komunikaciji javljaju se u ranom razvoju (izostanak prvog smješka u dobi od oko 3 mjeseca).
teškoće u ranom stjecanju sposobnosti dijeljenja ili
zajedničkog usmjeravanja pažnje
(pokazivanje rukom radi traženja objekta ili radi komentiranja nečeg o
objektu ili događaju, pokazivanje i davanje objekta drugom radi
dijeljenja interesa i sl.).
nisu u stanju spontano razviti alternativne oblike komunikacije,
ali im u razumijevanju pomaže primjena augmentativnih modaliteta komunikacije.
obilježja komunikacijskih vještina: izostanak spontane
komunikacije, selektivno prihvaćanje komunikacije, egocentrično
usmjerena komunikacija, komunikacija svedena na osnovne životne potrebe
i
konkretnu situaciju, ljepljivost na temu, nedostatak socijalnih
komunikacijskih vještina, nefunkcionalna komunikacija, izostanak
socijalne imitacije, nedostatak emocija u govoru, neuspostavljanje
kontakta očima ili zurenje bez socijalnog kontakta itd.
III. OGRANIČENI, REPETITIVNI I STEREOTIPNI OBRASCI PONAŠANJA, INTERESA I AKTIVNOSTI
zaokupljenost jednim ili više stereotipnih ili restriktivnih
modela interesa
abnormalnih obzirom na intenzitet ili usmjerenost (skupljanje ili
"nanašanje posebnih predmeta" kao što su čepovi, ključevi, dudice, vrpce
papira, špagice i sl.;
uočljivo nefleksibilno priklanjanje specifičnim,
nefunkcionalnim rutinama ili ritualima
stereotipni i repetitivni motorički manirizmi (npr.lupetanje prstima ispred očiju,
savijanje prstiju, mahanje, "lepršanje" okretanje šake ili složeni pokreti cijelog tijela:
skakutanje, njihanje
u trupu, okretanje predmeta na podlozi uz stvaranje zvučnih senzacija i
sl.);
trajna zaokupljenost dijelovima predmeta (bizarne
fascinacije npr. ventilatorima i
brojem njihovih krilca, utičnicama i el.prekidačima, insistiranje na istoj boji hrane,
fasciniranost brojkama ili istim objektom crtanja i sl.).
inzistiranje na jednoličnosti je rigidno slijeđenje dnevne rutine,
redoslijeda radnje, rasporeda u prostoru, rituali u svakodnevnim
aktivnostima i sl., a svako odstupanje ih vrlo frustrira i mogu burno
reagirati.
Copyright ©2010 UAI
Sva prava pridržana.