UAI - Udruga za autizam Istra

AUTIZAM

DIJAGNOSTIČKA OBILJEŽJA AUTISTIČNOG POREMEĆAJA

I. KVALITATIVNO OŠTEĆENJE SOCIJALNIH INTERAKCIJA

Poremećaji interakcije su najvažniji dijagnostički kriterij:

znatno oštećenje neverbalnih načina ponašanja (pogled oči u oči, izraz lica, držanje tijela i geste kojima se uspostavljaju socijalne interakcije);
neuspjeh da se razvije odnos s vršnjacima primjeren razvojnoj razini;

izrazito smanjena sposobnost izražavanja ugode zbog radosti drugih (nema spontane podjele uživanja, interesa i postignuća s drugima), nije razvijena empatija;
nema socijalnog i emocionalnog reciprociteta

- niska razina socijalne interakcije može biti posljedica
niskog intelektualnog i adaptacijskog funkcioniranja, a ne samo autizma.

II. KVALITATIVNO OŠTEĆENJE KOMUNIKACIJE

teškoće i u verbalnim i u neverbalnim komponentama komunikacije
razvoj govornog jezika kasni ili potpuno izostaje (nije praćen pokušajima kompenzacije alternativnim načinima komunikacije, npr. gestom ili mimikom);
u osoba s relativno primjereno razvijenim govorom prisutno je izrazito oštećenje sposobnosti započinjanja i održavanja konverzacije
stereotipna i repetitivna uporaba jezika ili idiosinkratski jezik;
izostaju različiti spontani oblici igara (pretvaranja ili oponašanja, primjerenih razvojnom stupnju).

teškoće u komunikaciji javljaju se u ranom razvoju (izostanak prvog smješka u dobi od oko 3 mjeseca).

teškoće u ranom stjecanju sposobnosti dijeljenja ili zajedničkog usmjeravanja pažnje
(pokazivanje rukom radi traženja objekta ili radi komentiranja nečeg o
objektu ili događaju, pokazivanje i davanje objekta drugom radi
dijeljenja interesa i sl.).

nisu u stanju spontano razviti alternativne oblike komunikacije, ali im u razumijevanju pomaže primjena augmentativnih modaliteta komunikacije.

obilježja komunikacijskih vještina: izostanak spontane
komunikacije, selektivno prihvaćanje komunikacije, egocentrično
usmjerena komunikacija, komunikacija svedena na osnovne životne potrebe i
konkretnu situaciju, ljepljivost na temu, nedostatak socijalnih
komunikacijskih vještina, nefunkcionalna komunikacija, izostanak
socijalne imitacije, nedostatak emocija u govoru, neuspostavljanje
kontakta očima ili zurenje bez socijalnog kontakta itd.

III. OGRANIČENI, REPETITIVNI I STEREOTIPNI OBRASCI PONAŠANJA, INTERESA I AKTIVNOSTI

zaokupljenost jednim ili više stereotipnih ili restriktivnih modela interesa
abnormalnih obzirom na intenzitet ili usmjerenost (skupljanje ili
"nanašanje posebnih predmeta" kao što su čepovi, ključevi, dudice, vrpce
papira, špagice i sl.;

uočljivo nefleksibilno priklanjanje specifičnim, nefunkcionalnim rutinama ili ritualima

stereotipni i repetitivni motorički manirizmi (npr.lupetanje prstima ispred očiju,

savijanje prstiju, mahanje, "lepršanje" okretanje šake ili složeni pokreti cijelog tijela:

skakutanje, njihanje u trupu, okretanje predmeta na podlozi uz stvaranje zvučnih senzacija i
sl.);

trajna zaokupljenost dijelovima predmeta (bizarne fascinacije npr. ventilatorima i

brojem njihovih krilca, utičnicama i el.prekidačima, insistiranje na istoj boji hrane,

fasciniranost brojkama ili istim objektom crtanja i sl.).

inzistiranje na jednoličnosti je rigidno slijeđenje dnevne rutine,
redoslijeda radnje, rasporeda u prostoru, rituali u svakodnevnim
aktivnostima i sl., a svako odstupanje ih vrlo frustrira i mogu burno
reagirati.

Vrh stranice

Autizam